Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve u Domovinskom ratu
Nakon otkrivanja spomen obilježja u studenom 2019. godine, prvi put se nalazimo pred simbolom progona i stradanja Hrvata u Domovinskom ratu u našoj Soljni uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve u Domovinskom ratu. U Soljni koja je podnijela ogromna stradanja, kako branitelja, tako i civila o razdoblju od 1991. do 1995. godine.
Godine prolaze, nekima duge i preduge…
Već je prošlo točno 30 godina od progona i uništavanja svega što je bilo hrvatsko. To se vidi ponajbolje kod nas u Soljni, gdje su kuće spaljene, oni koji su ostali u kućama su pobijeni, zapaljeni, a za nekima još uvijek se traga. A tim obiteljima je trenutno možda i najteže, jer ne znaju gdje su kosti njihovih najdražih, njihovih očeva i majki, a oni koji znaju slobodno se kreću našom Glinom i našom slobodnom Hrvatskom, a možda čak i Soljnom, ponekad. Ali šute… šute jer štite svoje sinove, rodbinu, drugove, a možda i same sebe jer su boravili na ovim prostorima 90-ih, pljačkali, palili, ubijali…
Godine prolaze, a neki od vas ovdje prisutnih niste bili ni rođeni i ne znate da je u ovom selu nekad bilo života, veselja, pjesme, ljubavi, nogometa. Neki od nas su bili djeca koja se samo kroz maglu sjećaju nekih probržanja, druženja s prijateljima, prvih školskih klupa.
Godine prolaze, ali neke stvari se ne mijenjaju
Ne mijenja se retorika iz nama susjedne “Srbije”, koju vode nama jako dobro poznati četnici i huškači koji žive od propagande i želje za ratovanjem, u nadi da će konačno dobiti neki rat. Opet se čuju pozivi na ujedinjenje takozvanih srpskih zemalja. Opet se netko osjeća ugroženim. Vi stariji ovdje prisutni, vi koji ste 90-ih bez razmišljanja stali u obranu najprije svoje Soljne, ali i Hrvatske, znate da je takav scenarij prethodio najvećem stradanju hrvatskog naroda na ovim prostorima. Lani nas je, nažalost, pogodio i strašan potres, koji se također koristi u svrhu propagande.
Godine prolaze, ali i dalje nitko ne odgovara za zločine počinjene u našim selima i u našim krajevima. Ne zavaravajmo se. Nitko niti neće odgovarati za to. Nakon 2. svjetskog rata Židovi su sami krenuli po svijetu u potragu za nacistima koji su bili odgovorni za zločine u tom ratu. Neke su uspjeli privesti na suđenja.
Nitko nije odgovoran
Danas je takvo što nezamislivo, a godine prolaze. Nitko neće odgovarati za ubojstva starica dolje kod Dujmića. Nitko neće odgovarati za nestanak i ubojstvo 4 obitelji Cestarića ovdje u krugu od 200 metara gdje sad stojimo. Nitko neće odgovarati za ubojstva u Babićevom selu, Piškorovom jarku, na Delinki, na Starežu, u Gločevom selu, u Rohakima, Marenkovićem selu.
A godine i dalje prolaze…
Nadajmo se da naši očevi i djedovi nisu uzalud dali život za ovaj naš kraj i našu Hrvatsku te da naša djeca neće morati slijediti sudbinu svih nas koji smo se 90-ih godina raselili po cijelom svijetu.
Zato je važno da ovakva obilježavanja ne padnu u zaborav
Pogotovo kod mlađe populacije. Na vama starijima je da im govorite koliko je Domovinski rat bio važan za našu Hrvatsku. Ipak ste vi živjeli pod čizmom komunizma i znate zašto ste se borili. Na nama je da ta svjedočanstva prenosimo našoj djeci i sljedećim naraštajima, da im znamo objasniti zašto su ljudi ginuli, zašto smo bježali s ovih prostora… da naša djeca nauče razliku da smo mi 90-ih bili ugroženi, da smo mi bili napadnuti, da su naši ljudi pobijeni samo zato što su Hrvati…
Na kraju bih htio zahvaliti svima vama braniteljima ovdje koji ste na kraju krajeva zaslužni da imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku, vama koji se nosite sa strahotama rata, svatko na svoj način, vama koji ste bili tu kad je bilo najteže.
Možete pročitati članak na Radio Banovini.
Hvala Vam!
Elvis Dujmić
Predsjednik ZKMS-a
